Obično titulu u hrvatskom fudbalu osvoji Dinamo Zagreb, njegov najveći takmac je, decenijama već, Hajduk iz Splita, ali ovoga puta nisu ni jedni ni drugi postali prvaci države.
Novi šampion Hrvatske u fudbalu je – Rijeka.
To je epilog velike drame i izuzetno uzbudljive „trke u troje“ koja je rešena u poslednjem kolu HNL-a, kako glasi skraćenica za „Hrvatsku nogometnu ligu“.
U tu rundu nadmetanja ušli su, na deobi prvog mesta, Rijeka i Dinamo sa po 62 boda, dok je dva manje imao Hajduk. Splićanima je, dakle, odgovaralo samo da pomenuta dva rivala izube, a da oni trijumfuju, kako bi osvojili tron.
Dinamu je odgovaralo samo da u poslednjem kolu osvoji više bodova od Rijeke, jer je ona od njega bila bolja u međusobnim susretima (4:0, 0:1), pa je samo ekipi iz Istre odgovaralo da sa Zagrepčanima bude poravnata po bodovnom učinku, a ne i „modrima“.
I, u poslednjem kolu, igrali su:
Dinamo – Varaždin, Rijeka – Slaven te Šibenik – Hajduk.
Riječani su ruku na šampionski trofej stavili već u 12. minutu kada je Janković dao gol Slavenu. Pa opet, strepeli su na poluvremenu, jer je ostalo samo 1:0, a pritom je i Dinamo poveo, strelac je bio Sučić u 38. minutu.
Sa takvim rezultatima, Zagrepčanima je odgovaralo da Rijeka primi (bar) gol, kako bi ih oni svojim trijumfom preskočili na tabeli, dok su Splićani već delovali otpisano.
A onda, pedeseti minut i – erupcija oduševljenja u Istri.
Rijeka je preko Tonija Fruka povela sa 2:0, što je bio signal da šampionsko slavlje i nije tako daleko…
Naravno, gostima nije bilo baš svejedno posle onog što su riječki navijači (tzv. „armada“) uradili minule noći, kada su napali fudbaleere Slavena želeći da im uteraju strah u kosti, ali…
Ekipa koja je u ovoj sezoni bila bolja i od Dinama (sa ukupnih 4:1) i od Hajduka (sa ukupnih 7:3, računajući i lekciju u Kupu od 3:0) i zaslužila je da tu sezonu završi kao šampion.
Rijeku, inače, trenira 42-godišnji Radomir Đalović, bivši fudbaler Crvene zvezde, koji je potom igrao za Železnik, NK Zagreb, Arminiju Bilefeld, Jazeri, upravo Rijeku, a igrakču karijeru privreo kraju u Budućnosti, Rudaru, Titogradu i Grblju.
Đalović, rođen u Bijelom Polju 29. oktobra 1982., igrao je na poziciji centarfora. Bio je član mlade reprezentacije Srbije i Crne Gore, kada je osvojeno srebro u Nemačkoj pod vođstvom Vladimira Petrovića Pižona na Evropskom prvenstvu 2004. godine (kapiten je bio Danko Lazović, koji je sa Đalovićem bio isturen u ofmraciji u kojoj su još najčešće bili Milojević na golu, te Ivanović, Mijailović, Miladinović, Baša, Biševac, Stančić, Marić i Milovanović, a još dobijali šansu i Matić, Vukčević, Neziri, Jokić, Delibašić, Ergić…)
Za crnogorsku reprezentaciju nastupio je 22 puta i postigao sedam golova.
Izvor: Novosti.rs
